Točno vrijeme osnivanja samostana benediktinki u Krku nije poznato, ali izvori upućuju da u 13. stoljeću samostan postoji. Od 1506. njegova se povijest može izravnije pratiti, kao i njegova arhitektonska proširenja kroz 16., 17. i 18. stoljeće. Uz samostan se nalazi crkva posvećena svetoj Mariji Anđeoskoj (Santa Maria Angelorum). Crkva se prvi puta spominje 1348. u oporuci udovice Cecilije Vulpe (Lesica). Tada je već bila u izvornoj veličini, a potom je barokizirana i restaurirana. Zvonik se nalazi sa strane crkve, unutar samostana. Pregrađen je početkom 20. stoljeća, kada je skinut gornji dio zvonika i nadograđen novim od lijepo klesanoga kamena prema nacrtu inženjera F. Derossija.
Svojevremeno (1540.) u samostan su mogle ući samo krčanke, i to plemkinje. Isto je dovelo do nedostatka redovnica pa se zakon vrlo brzo prilagodio, ali je unatoč tomu početkom 17. stoljeća samostan ostao bez redovnica zbog čega je biskup pozvao dvije redovnice s Cresa da obnove samostan.
Samostan benediktinki dugi je niz godina njegovao tradiciju školovanja. Na inicijativu biskupa Šintića, 1806. godine otvorena je u ovom samostanu  ženska osnovna škola na talijanskom jeziku. Od 1921. do 1935., benediktinke su u svojem samostanu vodile internat za žensku mladež koja je pohađala gimnaziju.