U pozamašnom broju zagubljenih crkva i kapela krčke okolice, našla se i crkva svete Marije od izvora odnosno santa Maria dell'aqua. Njezini ostatci nalaze se na lokalitetu Lunta na zapadnoj periferiji grada Krka, u zoni kampa Ježevac. Dosada se o crkvi jako malo znalo. Njen spomen u cjelokupnoj literaturi bazira se na tek nekoliko rečenica, koje u osnovi samo iznose opis kao djelomično očuvanu crkvu s tragovima apside, čija je starina dublja nego što ju spominju izvori. Prvi spomen crkve iz 1486. ukazuje na vrijeme njena postojanja, ali ne i vrijeme nastanka.
Arheološko je istraživanje pokazalo da je crkva bila jednobrodna s plitkom apsidom istaknutom na istočnoj strani u prostor. Prostor svetišta bio je za stepenicu povišen u odnosu na crkvenu aulu te je bio odijeljen kamenom pregradom – septumom. Ostatci zidova pokazatelj su brižnog majstorstva srednjovjekovnog zidanja gdje je skoro svaki kamen pomno klesan i uslojen u pravilne redove. Još su i danas dijelom vidljivi tragovi finog žbukanja zidova, i to u dva sloja, što upućuje na obnovu. Na sjevernom ramenu apside, trag crvene linije, iako minimalan, dokaz je fresko slikarstva koje je ukrašavalo zidovlje crkve. Način zidanja i svi arhitektonski elementi upućuju na njen nastanak u romaničkom periodu. Ipak, nalazi kamene plastike upućuju na raniju dataciju.
Zanimljiviji nalaz otkriven je zapadno od objekta, sjeverno od apside. Tu je čišćenjem žive stijene, koja se izdiže 50-tak cm iznad razine tla, otkrivena duboka jama unutar žive stijene koju je moguće protumačiti kao prirodni zdenac. Na stijeni je vidljivo klesanje kojim se ova, vjerojatno nepristupačna prirodna tvorevina, adaptirala u uporabljivi izvor vode. Stijena je potkovastog oblika, s kamenim pragom koji omogućava lakši pristup vodi. Cijelo je područje kampa Ježevac bogato podzemnim vodama koje poniru čak i do 1,5 m ispod zemlje, tako da se na ovom mjestu voda probila na površinu.
Ovaj nalaz donosi zaključak da je upravo ovaj zdenac – izvor razlog smještaja crkvenog objekta u ovom prostoru te je upravo on nositelj toponima Sancta Maria delle aque, odnosno svete Marije od izvora. Izvor je namjerno uklopljen u arhitekturu. O ovom području još i danas struje legende o ljekovitom svojstvu vode na sad presušenim izvorištima.
U lokalnoj tradiciji, uz ovu crkvu vezana je legenda, zabilježena oko 1500., koja spominje dolazak sv. Franje na otok Krk, koji se sa svojom braćom sklonio od nadolazeće oluje u luci uz crkvicu Majke Božje. Prema legendi, tu su naišli na nekog pustinjaka kojeg su upoznali s regulama svoga reda. Navodno je ovaj događaj bio razlog utemeljenju franjevačkog reda u Krku.    
Crkva je vrijedan spomenik ranosrednjovjekovnoga crkvenog graditeljstva na području Krka. Nedavno je poduzeto arheološko istraživanje samog objekta i njegove uže okoline, što je potom popraćeno konzervacijom zidovlja objekta u svrhu zaštite od propadanja.