Na samom početku glavne gradske ulice, nedaleko od Vele place, nalazi se građevina u kojoj je bila smještena zbirka Algarotti. Danas se u ovom objektu nalazi Turistički informativni centar.
Zbirka Algarotti kolekcionarski je pothvat krčkog svećenika Nikole Udine Algarottija (1791-1838), a sastoji se od tri dijela, biblioteke koja broji oko 6000 knjiga, zbirke muzikalija s oko 3300 notnih svezaka, rukopisa i tiskane građe te šesnaest gudačkih instrumenata od kojih su neki djela čuvenih europskih graditelja. Algarottija smrt zatiče u Beču, na mjestu rektora crkve sv. Ane. Njegova ostavština, koju prepušta svojemu gradu, u Krk je prenesena 1840. g. i već 6. siječnja 1842.g. u zgradi nekadašnjeg fontika biva otvorena prva javna knjižnica u gradu Krku.
Biblioteka:
Vrijedni čuvari i popisivači iz nemalog fonda od oko 6000 knjiga do sada su izdvojili tri inkunabule (knjige tiskane prije 1500. godine) i stotinjak knjiga tiskanih u 16. stoljeću. Najbrojnija je literatura teološko-filozofskog i liturgijskog karaktera, značajan je broj djela predstavnika antičke klasične literature, kao i novijih klasika pisanih talijanskim, francuskim, njemačkim i engleskim jezikom. Biblioteku krase i desetci starih hrvatskih knjiga tiskanih u 18. i 19.stoljeću.
Zbirka sadrži i fond rukopisa, od kojih je najstariji recept za spravljanje tinte iz 14. st.
Muzikalije:
O Algarottijevoj ljubavi prema glazbi i literaturi svjedoči i bogata zbirka od oko 3300 svezaka notnog materijala i literature o muzici. Vjerojatno najvrijedniji dio zbirke muzikalija jesu autografi skladatelja, od onih Julija Bajamontija i ostalih Splićana iz splitske faze (1814. – 1818. g.), preko ljubljanskih i kranjskih kompozitora (Anton Höller, Wenzel Wratny, F. B. Dussek, L.F. Schwerdt…), do onih iz salzburških i bečkih dana (Michael Haydn, Georg Schinn, Benedikt Hacker, Franz Geissler…). Značajan je broj i vrijednih prvotisaka glazbenih djela onodobnih skladatelja među kojima treba istaknuti Leopolda i Wolfganga Amadeusa Mozarta, L. van Beethovena, A. Salierija i dr.
Zbirka instrumenata:
Od jedanaest violina, nastalih od početka 17. pa do 19. stoljeća, većina nosi signature nekih od najvećih europskih graditelja gudačkih instrumenata toga vremena: Antonio Amati, Mathias Albani, Carlo Bergonzi, Giovanni Battista Guadagnini, Francesco Rugeri, Goffredo Cappa, Jacob Stainer, Vincenzo Vinaccia, Johann Joseph Stadelmann. Dosadašnje ekspertize potvrdile su autorstvo Jacoba Stainera nad violinom iz 1654. godine, G. B. Guadagninija s pretpostavkom da se radi o instrumentu građenom 1765. godine, dok autorstvo A. Amatija nad violinom iz 1619. g., M. Albanija (1702. g.), C. Bergonzija (1734. g.) i J. J. Stadelmanna treba potvrditi daljnjim analizama.
Rugerijeve, Cappine i Steinerove (1667. g.) atribucije su odbačene, ali time nije osporena iznimna vrijednost i starost dotičnih instrumenata.
Od četiri viole, najstarija i najzanimljivija je ona iz 1563. godine, rad signiran Fecit Simon da Forli ao 1563. Ispod signature stoji natpis Reparavit J. Stöhr Ao 1830. Potpisani restaurator vjerojatno je i Algarottijev poznanik budući da su istovremeno djelovali u Beču. Ova viola ujedno je najstariji instrument u zbirci.
Za sljedeću violu po starosti navedeno je da ju je izradio Jacob Steiner u Absamu kod Innsbrucka (Absam prope Oenipontem) 1663. i 1664. godine. Isti je izradio i jedan violončelo iz zbirke.
Jedna je viola rad Josepha Paulija u Linzu 1797. g. Budući da je Pauli živio u Beču istovremeno s Algarottijem, vjerojatno su bili poznanici.
Za violu signiranu Paolo Perantoni… Napoli A. 1785. porijeklo nije utvrđeno.
Izvjesno je da je izvorno zbirka bila bogatija za još nekoliko vrijednih instrumenata, ali oni su, nažalost, netragom nestali.