Arheološko istraživanje velike kamene gomile na centru parcele gdje se danas nalaze Plodine (točnije, odjel s voćem) krenulo je pod pretpostavkom da se radi o prapovijesnom tumulu. Tumuli su, ustvari, grobovi karakteristični za prapovijesno razdoblje, od početka brončanog razdoblja nadalje, kojim se nad pokojnikom uzdigao kameni ili zemljani humak, kao biljeg groba. Veliki kameni humak  uzdizao se u pejzažu niskog raslinja šmrike i maslina visinom od skoro 4 metra i 16 metara promjera.
Uklanjanjem kamene gomile, na vidjelo su izašle strukture suhozidnih prstenova koji se koncentrično sužavaju prema centru, prema najužem centralnom prstenu.
Suhozidno prstenje kod tumula česta je pojava koja prvotno ima građevnu funkciju, a potom i simboličnu, kojom naglašavaju centar tumula, odnosno grob. Na lokalitetu sv. Petar, unutar gomile naišlo se na čak četiri suhozidna prstena koji se uzdižu i do tri reda kamena tvoreći suhozid s pravilnom vanjskom stranom plašta.
Tri periferna prstena nastala su na istoj razini, dok je četvrti centralni prsten ukopan u odnosu na ostale. Unutar centralnog prstena, uz njegov sjeverni (unutarnji) plašt, nađena je suhozidna struktura relativno pravilnog tlocrta.
Upravo arhitektonska specifičnost i nemogućnost analogije s nekim sličnim objektom, otvara niz pretpostavki o namjeni i, sukladno tome, dataciji ove arhitektonske kontrukcije.
Nedostatak otvora, koji bi sugerirao prolaz među prstenovima i prema centru, negira neku funkcionalnu osobinu ove strukture i naginje prema kultnoj svrsi.
Nalaz suhozidne strukture u centralnom prstenu, iako bez nalaza groba, naglašava važnost centralnog područja. Iako su postojali svi elementi za nalaz pokojnika unutar same strukture, nikakvi tragovi skeleta nisu nađeni, što u smislu identifikacije cijele konstrukcije gomile postavlja veliki problem.
Jedino logično rješenje vuče prema identifikaciji cijele gomile kao tumula – kenotafa, odnosno simboličnog groba nastalog samo kao uspomena, bez ukopa tijela koje zbog nekih razloga nije moglo biti pokopano. Nalazi unutar slojeva, odnosno komadi antičkih tegula te brončana pređica, određuju vremensku dataciju nastanka ove masivne strukture te stoje kao terminus ante quem non njenoj dataciji. Rješenje problema identifikacije još je veći zbog toga što na otoku Krku, zbog neistraženosti prapovijesnih tumula, nedostaju analogije kojima bismo mogli podrediti ovaj nalaz.